U jednom selu živio momak sa ogromnim kurcem. I, sa kojom god bi djevojkom otišao u krevet dogodilo bi se zlo i ona bi završila u bolnici. Procula se prica i više nijedna nije htjela sa njim u krevet.

Vidjela majka od momka da ce to na loše završiti i da ce joj sin neženja ostati, pa ga uze jednog dana i odvede “preko sedam gora” u neko selo gdje ih nije nitko poznavao.

Tu dogovori na brzinu ženidbu za djevojku koju do tada nije ni vidio. Kad je sve bilo gotovo, vratiše se u svoje selo.

Prve bracne noci, ona se skinula i ceka nestrpljivo u krevetu, a on, od straha de se ne ponovi isto što je bilo sa drugim djevojkama, ništa. Tako bijaše i druge, pa trece i još mnogo iducih bracnih noci.

Sve dok mladoj nije dosadilo cekati, pa ga upita:

– “Jesi li ti mene uzeo za ženu ili za sluškinju?”

– “Pa za ženu, naravno.”

– “Pa daj onda ženi ono što joj treba.”

– “Bih ja, ali imam jedan problem. Znaš, kad sam bio mali igrao sam se sa prascima i krmaca mi je odgrizla komad kurca. I tako me je sada sramota.”

– “Ma nije bitno, daj bar to što je ostalo.”

Ugasiše svijetlo, skinuše se i poce mladoženja da trpa, najprije trecinu, pa pola i nakraju cijeloga. I sve gleda hoce li se mladoj što zlo dogoditi, kada tamo – ništa. Kada je sve bilo gotovo, upita mladoženja mladu kako je bilo?

– “Pa, nije bilo loše, još samo da krmaca nije odgrizla onaj komad, bilo bi super.”